Pekmez

"Osjećam valove nježnosti kako se približavaju.
Večeras stavi me na dlan svoj, kao
kapljicu, i nježno miluj me usnama,
gledaj me u oči, jer želim vidjeti
tvoju žudnju, tvoju vrelinu…"



Za Koga Postojim Ja

Sve sam svoje za tebe dao
Sve sam tvojim imenom ja zvao
A sve što sad imam
U riječ jednu stane
To ljudi zovu sjećanjem

Nema te i nikad više
Sati prolaze sve tiše
I pitam se, čija to ruka
Živote nam piše pa ih izbriše

A čije grijehe srce plaća
Kad Bog mi da pa uzima
I ne znam sad kad te nema
Za koga se budim i postojim ja

Jedna svijeća u tami još gori
Da za tebe ljubav neka izmoli
I pitam se, čija to ruka
Živote nam piše pa ih izbriše

Što je jutro kad' je bez nade
Što je noć kad' tugu nudi
Jer nema te pjesme
I ni riječi te nema
Da tebe sad mi probudi

Mozes svirati taj
Neki ritam nov lud
Virtual reality, nije los
Nije bas tako los
Dok space nam beat udara
Up pomoc kemikalija
Neko se dize, neko spusta
Na ovom svijetu vidis svasta

A kad se sjetimo
Starih pjesama
Tada shvatimo
Da sve nas ljubav spaja

Mozes kupiti svijet
Sa tvog kompjutera
Staviti u sebi par cipova
Naucit sto trikova
Mozes prolazit kroz dugu
Traziti oz
Vozit se kocijom od pekmeza
Do novog stoljeca

Nocas mozes surfati
Na internet stranici
I cuditi se stvarima
Koje ce zivot donijeti

I u dobru i zlu
Sve nas ljubav spaja
I u javi i snu
Sve nas ljubav spaja

Moj zrak ti si
Jer bez tebe daha nemam
Moja sreca, moja tuga
Moj osmjeh kad ga trebam

Ako postoji zauvijek
Vjeru u to probudila si u meni
Krila ljubavi dotakla su me
I osvijetlili moj zivot u sjeni

Ruku si mi pruzila
Kad nitko drugi nije
I ne znam nacin kojim bih ti iskazao
Zahvalnost koja se u meni krije

Kad god ti budem potreban
Bez obzira na sve, bit cu uz tebe
Sto god zatrazila od mene
Ucinit cu to, samo zbog tebe

Ovo nije dovoljno...
Zelim to, ali ne mogu ti reci sve
Jer ne postoje takve rijeci
Kojima bih reko koliko volim te.

Dodirni me, skloni bol

Osjećam, pašće noć
Iz vrta će kleti mrak
Kiša će mimo nas
... slutim znak.

Proći će sve ...

Miriše nebo kao cvijet
Tužan je grlica let
Miriše ljubičasti dan
Ti i ja zgazit ćemo san.


Dodirni me, skloni bol
Tišti me ova laž
Zvijezde su protiv nas
Ništa tu nema draž.

Ti uvijek nađeš pravu riječ
Da me slomiš
I jaču kartu dobiješ
I igru vodiš
Odavno predao sam ratove
Svejedno je
Kad nema te.

Samo ovu mrvu duše
Ja još mogu da ti dam
K'o od pijeska sad se ruše
Sve te kule našeg sna
Samo ovu mrvu duše
Nemam ništa osim nje
Samo ljubav za tebe
Za tebe

U sobi punoj sjećanja
Ja sklapam oči
U praznu čašu hladna noć
Tugu mi toči
Odavno predao sam ratove...

Samoće evo cijeli vijek
A sreće nemam ni za lijek

Ispisaću po nebu riječi za tebe
Vjekova mir vraćaš mi ti
Smiruješ vode nabujale
Moj šapat i krik ćeš pomiriti
Pijem ti dah kao lijek
Svaku noć
Prije no što usnim ja
I taj tren i zauvijek
Samo ti, ti si mi u mislima


I kad nisi tu kraj mene
Da znaš da me boliš
I noćas ja ću da te
Čuvam dok spavaš
I ljubim tamo gdje najviše voliš
Dok sanjaš


Hodao sam ja bos po oštrici
Kamen samoće život mi gradio
I stalno čekajuć lopova
Da karte otvori
Hiljadu puta dosad me uvalio
Ljubim ti oči ko u bunilu
Svaku noć tu boju usnim ja
Ti si izvjesnost u ovom ludilu
I jedino sunce što mi sja

Pao sam noći u zagrljaj
Obavilo me divno crnilo
Crnilo pod kojim sklopih oči
Al' ne i srce
A nešto tako varljivo
Sprečava mi misli
I ne da mi da mislim na tebe
A nikom ne odajem
Pa ni sebi
Da pleteš mi se po mislima
Samo katkad trepnem
Pa te izgubim iz vida
Al' kad zatvorim oči
Opet se vratiš
A ne da mi nešto
U srcu nemirno
Ne da mi da te poželim
Samo ponekad zaplačem
I noć zamolim
Da vrati te
I osjećam već sviće
A ne da mi zora
Nije kao noć
Ne da mi da te gubim
Ona dopušta da te bar malo volim
I ja te opet ljubim

Da li bi nas i jedna poslije blizina
zbližila tako kao ova daljina?
Ne bismo li tada,
jedno uz drugo
nedostajali jedno drugom
više i bolnije nego sada?
Možda smo najsretniji upravo danas;
daljina,možda,radi za nas,
blizina,izdala bi nas.
I koje li sreće
plakati tako,
kao što plačemo u ovaj čas

"srce moje kucaj tiše"
dok svaki stih njenim imenom diše
dok svaku misao njenim dahom bojim
još je miris njen na rukama mojim
i poljubac njen mojim usnama caruje
a ja cijelog sebe bezuvjetno darujem.

"nije kasno za put ispod duge"
pregazio sam sve svijeta pruge
trazio sam po svakom kutu svemira
kako bih pobjegao od ovog nemira
preplovio sam sva mora daleka
duboko u sebi znao sam da me ona čeka...



Volim Te Snjezana